Aprecijacijski pritisci na domaću valutu izvoznicima donose gubitke
prof. Marijana Ivanov, Ekonomski fakultet u Zagrebu
Od 9. veljače 2015. do 23. ožujka 2017. kuna je nominalno ojačala za 4% prema euru kao valuti uz koju se veže najveći dio hrvatskog izvoza. Pri tome je na dan 23. ožujka 2017. čak 2% jača nego 2. siječnja 2017.
Na 12.320.582 tisuća eura robnog izvoza (koliko je ostvareno u 2016.), jačanja kune za 2% znači 246.4 milijuna kuna manje godišnjih kunskih prihoda izvoznika, odnosno uz aprecijaciju 4% radi se o kunskim prihodima izvoznika manjim za 492,8 milijuna kuna (gotovo pola milijarde kuna). Takvim tečajnim oscilacijama posebno su pogođeni neto-izvoznici koji nisu ovisni o uvozu inputa i koji kao takvi upravo u najvećoj mjeri pridonose pozitivnom doprinosu neto-inozemne potražnje rastu BDP-a.
Iako se svi nositelji ekonomskih politika u Hrvatskoj pozivaju na uspjehe izvoznika, problemi s kojima se izvoznici susreću – uključujući i pitanje tečaja - uglavnom se ignoriraju. Tako dok je u prosincu 2016. središnja banka provela dvije devizne aukcije (14.12.2016. i 28.12.2016.) s ciljem slabljenja valute netom prije 31.12.2016. kao datumom s kojim će se zaokružiti poslovni rezultati financijskih izviješća za prošlu godinu (čime je moguće i sebi poboljšala pokazatelje iz financijskih izvještaja), nastavak jačanja kune u protekla gotovo tri mjeseca nije bio popraćen niti jednom deviznom intervencijom niti drugim efikasnim instrumentom koji bi mogao korigirati aprecijacijske pritiske. (Što u ovom trenutku zasigurno nisu obratne repo transakcije koje praktično nemaju nikakav smisao jer bankovni sustav „pliva“ u ogromnim viškovima kunske likvidnosti koji još uvijek ne nalaze dovoljnu potražnju za kreditima.)
U ranijoj praksi HNB je pokazao da zna inteligentno koristiti cijeli raspoloživ instrumentarij monetarne politike kako bi stabilizirao tečaj odnosno oslabio aprecijacijske pritiske (od minimalno potrebnih deviznih potraživanja, obvezne rezerve, obračuna devizne obvezne pričuve koja se izvršava u kunama do promjena postotka izdvajanja devizne obvezne pričuve koji trenutno iznosi 0% …) - pa zasigurno neke mogućnosti postoje i danas.
Ovo je treća godina kako se ponavlja gotovo isti scenarij slabljenja kune pred kraj kalendarske i poslovne godine uz jačanje kune prema ožujku i travnju, uz neizvjestan scenarij što će biti s tečajem u nastavku godine, odnosno u razdoblju očekivano uspješne turističke sezone. Izvoznici su stoga opravdano zabrinuti i postavljaju pitanje: Znače li postojeća tečajna kretanja da će do kraja godine kuna biti još jača?
Pri tome za mnoge izvoznike nisu prihvatljive mogućnosti hedžiranja valutnog rizika korištenjem financijskih izvedenica jer ne mogu precizirati i utjecati na datume plaćanja, dok se zbog sezonalnosti izvoznih poslova upravo u prvom tromjesečju povećava ponuda deviza.
Kako je već u prošloj godini ostvaren blago negativni doprinos neto-inozemne potražnje rastu BDP-a, rastom izdataka za uvoz i intenziviranjem ekonomske aktivnosti u nastavku ove godine - to će još više doći do izražaja. Iako aprecijacija pogoduje smanjenju troškova uvoza te smanjenju tereta javnog duga i privatnog duga denominiranog (indeksiranog) u stranoj valuti, njeni učinci na pad konkurentnosti izvoza i domaće proizvodnje ponovno nas vode na put kojim smo prošli u razdoblju prije krize. Znači li to da će uz nastavak trenda aprecijacije i po završetku ove faze poslovnog ciklusa Hrvatska izgubiti još i ono malo industrije i poljoprivrede koju smo sačuvali?
Autor teksta:
prof. Marijana Ivanov
Ekonomski fakultet u Zagrebu