Hrvatska i Schengen
Carinska unija EU osnovana je 1968.g. s ciljem olakšavanja trgovine poslovnim subjektima unutar zemalja članica EU. U trgovini između zemalja članica EU ne naplaćuju se stope carine, ali se provode sigurnosne provjere u skladu sa mjerama u borbi protiv terorizma i nezakonitih migracija - u cilju zaštite europskih građana.
Za robu koja dolazi izvan EU primjenjuju se prethodno usklađene stope carine u skladu sa zajedničkom carinskom tarifom EU. Kao važna stečevina provodi se i čitav niz mjera u cilju zaštite europskih građana, životinja i okoliša.
Carinske provjere na vanjskim granicama EU štite potrošače od roba i proizvoda koji bi mogli biti štetni za njihovo zdravlje, te onemogućavaju nezakonitu trgovinu ugroženim vrstama i spriječavanju bolesti bilja i životinja.
Daljnja liberalizacija trgovine uspostavljena je temeljem Schengenskog ugovora, uspostavom prostora na kojem se osim kretanja robe bez plaćanja carinskih pristojbi, ne provode i sigurosne mjere kontrole.
Schengenski prostor čine dvadesetdvije (22) članice Europske Unije i još četiri (4) pridružene zemlje: Island, Lichtenstein, Norveška i Švicarska, a dopuštenje za puno pristupanje čekaju još Bugarska, Rumunjska i Hrvatska temeljem Odluke koja će biti donesena 8. prosinca 2022. g. (Summit Vijeća EU ministra unutrašnjih poslova).
Osim slobodnog kretanja robe unutar Schengenskog prostora osigurava se i sloboda kretanja osoba, čime se izbjegavaju gužve te zadržavanje vozila na graničnim prijelazima.
Prednosti obavljanja poslova unutar Schengenskog prostora su:
- ubrzanje trgovine bez dugotrajnog čekanja na granične kontrole čime se postiže veća konkurentnost poslovnih subjekata u odnosu na poslovne subjekte koje nemaju sjedište u Schengenskom prostoru;
- značajno smanjenje troškova uvoza i izvoza;
- sloboda kretanja stanovništva unutar Schengenskog prostora;
- ostvarivanje prava na rad i studiranje unutar Schengenskog prostora.
Popis zemalja članica Schengenskog prostora (članice i nečlanice EU):
Austrija, Belgija, Republika Češka, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka,
Mađarska, Island, Italija, Latvija, Litva, Luxemburg, Malta, Nizozemska, Norveška, Poljska,
Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska , Island.
Zakonodavni okvir:
Navedene zemlje primjenjuju: osnivački ugovor, Schengensku pravnu stečevinu, uredbe i direktive u vezi s tim, delegirane akte, provedbene propise i usklađuju praksu sa praksom suda EU.
Island, Lichtenstein, Norveška i Švicarska, kako nisu članice EU, prihvatile su Schengensku pravnu stečevinu temeljem posebnih ugovora.
Korisni linkovi :
https://home-affairs.ec.europa.eu/policies/schengen-borders-and-visa/schengen-area_hr
https://home-affairs.ec.europa.eu/system/files_en?file=2020-09/schengen_brochure_dr3111126_en.pdf
https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A32016R0399
HIZ