CITHA lipanj
Rasprava o trgovinskoj politici u Bruxellesu trenutno se primjetno mijenja. Uoči Europskog vijeća 15. lipnja, mjere trgovinske obrane zauzimaju središnje mjesto u raspravi u Brüsselsu. Non-paper koji je podnijela Francuska, uz podršku Italije, Nizozemske, Francuske i Litve (Španjolska više nije uključena), poziva na odlučnije i bolje koordinirano korištenje EU-ovih instrumenata za trgovinsku obranu. Dokument opravdava svoje prijedloge navodeći rastuću nelojalnu konkurenciju, osobito zbog globalnih i kineskih prekomjernih kapaciteta, državnih subvencija, dampinških praksi i zaobilaženja postojećih mjera. Prema autorima rada, to stavlja europske industrije pod sve veći pritisak. Istovremeno, ističu da, iako se postojeći instrumenti koji sekoriste u praksi su često prespori, preusko definirani ili ih je lako zaobići.
Ključni prijedlozi non-paper
Kratkoročno, Europskoj komisiji trebalo bi dodijeliti više resursa za vođenje antidampinških i antisubvencijskih postupaka. Nadalje, slučajevi treba promatrati po prioritetu, osobito kada se tiču strateški važnih sektora, kritičnih lanaca opskrbe ili pitanja ekonomske sigurnosti. Drugi fokus je na češćoj upotrebi zaštitnih mjera. Oni bi trebali obuhvatiti ne samo pojedinačne proizvode, već, gdje je potrebno, cijele sektore ili vrijednosne lance. Cilj je brže i sveobuhvatnije reagirati na sektorske tržišne distorzije. Non-paper također zagovara dosljedniju primjenu postupaka WTO-a protiv neusklađenih mjera drugih država. Čak su i formalni zahtjevi za konzultacije namijenjeni isticanju nepoštenih praksi i osiguravanju potencijalnih odgovora EU-a na međunarodnoj razini. Na srednji rok, pravila protiv zaobilaženja bit će pooštrena. Između ostalog, predlaže se prilagodba postojećih pragova za udjele u sastavljanju i dodanoj vrijednosti kako bi se bolje zabilježile mjere preseljenja i obrade u trećim zemljama. Nadalje, predlaže se da se u određenim slučajevima ne primjenjuje tzv. Pravilo o manjoj dužnosti. To bi moglo rezultirati višim antidampinškim carinama ako je to u interesu "Unije". Istovremeno, treba više pažnje posvetiti utjecaju na sektore nizvodne proizvodnje, primjerice kroz carinske kvote ili minimalne cijene. Ključni element je takozvani "pristup lanca vrijednosti": trebalo bi biti moguće učinkovitije kombinirati antidampinške, antisubvencijske i zaštitne mjere kako bi se zaštitili ne samo pojedinačni sektore, već i cijeli industrijski ekosustavi.
Dugoročno, rad predlaže istraživanje novih pristupa za rješavanje sustavnih tržišnih distorzija. To uključuje mjere protiv subvencija specifične za tvrtke za međunarodne korporativne strukture, kao i mogući novi međusektorski instrument otpornosti koji bi se mogao primijeniti u slučaju značajnih tržišnih distorzija. Čini se da se Komisija kreće prema dijelovima ovog intervencionističkog pristupa. Neformalno se govori o sigurnosnim istragama koje bi se mogle proširiti na cijele vrijednosne lance, osobito u kemijskom sektoru.
Pozadina
Non-paper ističe rastuću podjelu unutar Vijeća. Odlučniji tabor poziva na stratešku i robusniju upotrebu EU-ovih instrumenata za trgovinsku obranu, osobito kao odgovor na kineski višak kapaciteta. Međutim, opreznija skupina država članica i dalje naglašava važnost otvorenih tržišta i upozorava na rizike eskalacije trgovinske politike. Rad tako signalizira širi pomak u trgovinskoj politici EU-a: obrambena trgovina sve se više povezuje s industrijskom politikom, ekonomskom sigurnošću i strateškom otpornošću. Upravo ta ista logika podupire prijedlog Komisije za Zakon o industrijskim akceleratorima (IAA) s kvotama 'Proizvedeno u Europi' u javnoj nabavi.
Njemački stav:
Iz perspektive njemačke vanjske trgovine, ne-papir treba čitati kritičkim okom. Na nekoliko mjesta uzima značajne iskrivljenja konkurencije kao polaznu točku, ali ne uspijeva pružiti čvrste, sustavne dokaze koji bi dovoljno detaljno potkrijepili navodne nelojalne konkurencije. Središnja dijagnoza je: Multilateralni trgovinski sustav potkopava nove trgovinske barijere, nepoštene trgovinske prakse i strukturni industrijski višak kapaciteta. Kao dokaz, rad navodi dvije glavne točke: gubitak oko milijun industrijskih radnih mjesta u EU između 2019. i 2025. te brojku od preko 625.000 radnih mjesta koja su trenutno zaštićena mjerama zaštite trgovine EU-a.
Međutim, te reference su ograničene važnosti. Gubitak radnih mjesta u industriji ima mnogo uzroka: cijene energije, troškove lokacije, trendove potražnje, produktivnost, automatizaciju, slaba ulaganja, regulatorna opterećenja ili promjene u lancima vrijednosti. Non-paper ne uspostavlja jasnu uzročnu vezu koja bi sugerirala da su ti gubici pretežno ili značajno posljedica dampinga, subvencija ili prekomjernih kapaciteta. Nije svaki pritisak na uvoz znak nepoštene trgovine. Prednosti cijena koje proizlaze iz ekonomije razmjera, nižih troškova energije ili rada, učinkovitijih proizvodnih struktura ili brže investicijske aktivnosti dio su međunarodne konkurencije i ne smiju se naglo izjednačavati s dampingom ili subvencioniranjem.
Ispravno je i važno da uvođenje novih zaštitnih mjera uvijek prethodi detaljnoj istrazi. Upravo zato što mjere trgovinske politike mogu imati značajan utjecaj na uvoznike, prerađivače, potrošače i međunarodne lance opskrbe, ne smiju se temeljiti isključivo na političkim pretpostavkama ili općim opisima problema. Idealno bi bilo da takve istrage podupiru odluke čvrstim činjenicama i dokazima: na primjer, o obujmu uvoza, trendovima cijena, slučajevima subvencioniranja, stvarnoj šteti za tvrtke u EU i mogućim utjecajima na sektore u nižim proizvodnim lancima. Ako se dokažu damping, subvencije ili zaobilaženje, zaštitne mjere dobivaju legitimni karakter. Ako su, s druge strane, dokazi i dalje slabi ili se nedostaci lokacije poistovjećuju s nelojalnom konkurencijom, postoji rizik od mjera koje imaju protekcionistički učinak, a ne vraćaju poštenu konkurenciju. Brži postupci i bolje financiranje Komisije mogu biti korisni, pod uvjetom da služe svrsi nadzora u okviru vladavine prava. Međutim, bilo bi problematično kada bi se više resursa prvenstveno koristilo za brže i češće pokretanje zaštitnih mjera. Za tvrtke nije važna samo brzina, već prije svega kvaliteta procjene, robusnost podataka i razmatranje svih sudionika na tržištu.
Predloženi pristup lancu vrijednosti posebno je ključan.
To bi moglo dovesti do proširenja zaštite pojedinih sektora na cijele industrijske ekosustave. To povećava rizik da će uvoznici, prerađivači i potrošači snositi troškove mjera trgovinske politike, iako sami nisu uzrok navodnih distorzija. Njemačko gospodarstvo, posebno, snažno je integrirano u međunarodne lance opskrbe i ovisi o konkurentnim poluproizvodima. Povećani naglasak na ekonomskoj sigurnosti također je mač s dvije oštrice. Gdje postoje stvarne sigurnosne ovisnosti, politička akcija može biti nužna. Međutim, taj pojam ne smije postati opće opravdanje za protekcionističke mjere. Ako se ekonomska sigurnost tumači preširoko, gotovo sva pitanja industrijske konkurencije mogla bi biti obuhvaćena strateškom protekcionističkom logikom. Predloženo ograničenje pravila o nižim carinama, šire definicije proizvoda i novi međusektorski instrumenti značajno bi proširili opseg EU-a za intervenciju u trgovinsku politiku. Iz perspektive njemačke vanjske trgovine, ovdje je potrebna velika suzdržanost. EU bi trebala koristiti postojeće instrumente tamo gdje su damping, subvencije ili zaobilaženje jasno dokazani. Međutim, trebala bi izbjeći kompenzaciju strukturnih konkurentskih nedostataka europskih lokacija kroz carine ili zaštitne mjere.
Mjere zaštite trgovine trebale bi se primjenjivati samo tamo gdje su nepoštene prakse jasno dokazane. Otvorena tržišta, pouzdani opskrbni lanci i natjecanje temeljeno na pravilima ostaju ključni interesi za Njemačku. EU bi trebala jačati konkurentnost prvenstveno kroz bolje poslovne uvjete, inovacije, energetsku politiku, smanjenje birokracije i ulaganja – a ne kroz polako širenje logike trgovinske obrane.