Naše tvrtke teško mogu konkurirati veličinom, ali mogu kvalitetom i fleksibilnošću
New Delhi i Bruxelles postigli su krajem siječnja povijesni sporazum o slobodnoj trgovini kojim se uspostavlja najveća zona slobodne trgovine na svijetu. Ukinut će se carine u iznosu od četiri milijarde eura na izvoz Europske unije u tog azijskog gospodarskog diva, a isporuke iz Unije u Indiju mogle bi se udvostručiti. Sporazum će ukinuti ili smanjiti carine na 96,6 posto izvoza EU-a u Indiju, čime će se poprilično sniziti troškovi robe poput automobila, alkohola i strojeva.
Pregovori između Europske unije i Indije trajali su gotovo dva desetljeća, od prvih inicijativa početkom 2000-tih do konačnog potpisivanja sporazuma krajem siječnja. Razlozi tako dugotrajnog procesa su brojni i ponajviše proizlaze iz potrebe obiju strana da se zaštiti osjetljive sektore, uskladi tehničke i regulatorne standarde te osigura ravnotežu između ekonomskih interesa i dugoročnih strateških ciljeva. Povijesna važnost sporazuma leži i u tome što je riječ o najvećoj trgovinskoj liberalizaciji koju je EU ikada postigla s velikim azijskim gospodarstvom.
Uz to, veliki je iskorak i postavljanje presedana za buduće sporazume s velikim gospodarstvima jer se ovim dogovorom pokazalo da EU može uskladiti ekonomske interese, zaštitu osjetljivih sektora i geopolitičku strategiju u složenim pregovorima. Ukinut će se ili znatno smanjiti carine na gotovo 97 posto izvoza EU-a u Indiju, uključujući sektor strojarstva, automobilske industrije, alkohola i kemikalija, čime se stvara prostor za udvostručivanje europskog izvoza u idućem desetljeću. Iako su poljoprivredni proizvodi, poput mlijeka, šećera i određenih vrsta mesa, ostali izuzeti, ekonomski efekti sporazuma bit će snažni za sektore s visokom dodanom vrijednošću, čime se istodobno jača konkurentnost europskih proizvođača na globalnom tržištu.
Osjetljivi poljoprivredni sektor ostao je izuzet. Poljoprivreda je, naime, u pregovorima između New Delhija i Bruxellesa ostala izvan dosega liberalizacije zbog njezine iznimne političke, socijalne i ekonomske osjetljivosti na obje strane.
Izuzeće poljoprivrede
Za razliku od industrijske robe, poljoprivreda nadilazi čisto tržišnu logiku i duboko je povezana s pitanjima društvene stabilnosti, sigurnosti opskrbe hranom i političkog legitimiteta. U Indiji taj sektor zapošljava više od 40 posto radne snage i temelj je egzistencije stotina milijuna ljudi. S europske strane poljoprivreda je zaštićena kroz Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP), koja i dalje čini jedan od najosjetljivijih i fiskalno najskupljih segmenata europske ekonomije. Otvaranje tržišta indijskim poljoprivrednim proizvodima, osobito šećeru, riži ili prerađenoj hrani, izazvalo bi snažan otpor država članica s velikim agrarnim sektorom, zabrinutih za cjenovni pritisak i konkurenciju iz zemlje s nižim proizvodnim troškovima.
“Carine na proizvode poput govedine, šećera, riže, peradi i etanola ostaju na snazi, a visoki europski standardi sigurnosti hrane u potpunosti se zadržavaju. Posebna se pozornost posvećuje i zaštiti proizvoda s oznakama zemljopisnog podrijetla, što je osobito važno za hrvatske prehrambene i tradicionalne proizvode”, izjavila je Suzana Knežević iz Centra za internacionalizaciju poslovanja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK). Unatoč izuzimanju poljoprivrede, ekonomski doseg sporazuma ostaje iznimno širok, s obzirom na to da obuhvaća gotovo cjelokupnu industrijsku i prerađivačku razmjenu između dviju strana.
“Potencijalni sporazum o slobodnoj trgovini između Europske unije i Indije jedan je od strateški najvažnijih trgovinskih iskoraka EU-a u uvjetima rastuće geopolitičke fragmentacije. Indija je najbrže rastuće veliko gospodarstvo svijeta, s prosječnim stopama rasta BDP-a većim od šest posto i tržištem od oko 1,4 milijarde stanovnika. EU je jedan od njezinih ključnih trgovinskih partnera, s robnom razmjenom koja je dosegla oko 124 milijarde eura, dok se vrijednost potencijalnog sporazuma procjenjuje na više od 150 milijardi eura godišnje”, izjavio je Ivan Odrčić, savjetnik glavnog ekonomista Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).
U oblikovanju stajališta Europskog parlamenta o ovoj temi sudjelovali su i hrvatski zastupnici, koji su kroz rad u relevantnim odborima dali doprinos pregovaračkom okviru Unije. Upitali smo naše europarlamentarce kako su oni doživjeli cijeli proces.
“Pregovori o sporazumu između EU-a i Indije bili su dugi i složeni, ali su se u posljednju godinu do dvije znatno ubrzali. Vidljivo je da je do završetka pregovora došlo zahvaljujući snažnom političkom angažmanu obje strane, ali i promijenjenim geopolitičkim okolnostima. Posebno je važan bio posjet cijelog kolegija Europske komisije Indiji prošle veljače, koji je dao snažan politički impuls. Sporazum se tako ne može promatrati izolirano, već kao rezultat strateškog približavanja EU-a i Indije u novim globalnim okolnostima”, rekao je Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu.
“Kao članica Odbora za trgovinu i istodobno potpredsjednica u grupaciji Europske pučke stranke. koja je zagovarala ovaj veliki trgovinski sporazum kao ključan, posebice u trenutku kad smo imali problem vezan uz Mercosur, ovo je jedna od najvećih pozitivnih vijesti koje smo dobili”, izjavila je Željana Zovko, hrvatska europarlamentarka.
Odobrenje Vijeća i Parlamenta
Mercosur je južnoamerički trgovinski blok koji okuplja Brazil, Argentinu, Urugvaj i Paragvaj, s kojim je Europska unija godinama pregovarala o ambicioznom sporazumu o slobodnoj trgovini. Dogovor je politički utanačen 2019., ali njegova ratifikacija zapela je zbog snažnog otpora unutar EU-a, posebice u zemljama poput Francuske i Irske, ponajprije oko pitanja poljoprivrede i zaštite okoliša. Upitana kada očekuje završetak cijelog procesa sklapanja sporazuma s Indijom, Zovko je rekla: “Nadamo se da će rok zaključenja biti ubrzan, no sve ovisi o Vijeću. Do Europskog vijeća je, vidjet ćemo kad će oni to staviti na svoju agendu.
Vjerujem da će to biti što prije jer od ekonomije zavise svi pravci reformi koje želimo nastaviti u Europskoj uniji. Države članice pozvane su sada dati svoje mišljenje, a onda ćemo ga mi u Europskom parlamentu dobiti na usvajanje i ratifikaciju.” Podsjetimo, nakon završetka pregovora, tekst sporazuma mora proći niz proceduralnih koraka prije nego što postane pravno obvezujući: najprije se provodi pravna i jezična revizija i prijevod na sve službene jezike EU-a, a zatim ga Vijeće EU-a i Europski parlament trebaju odobriti.
Picula nam je rekao kako, prema dostupnim informacijama, EU nije popustila u ključnim pitanjima svojih standarda, a Europska je komisija jasno naglasila da proizvodi koji ulaze na tržište EU-a moraju i dalje ispunjavati stroge zdravstvene i sigurnosne standarde.
Osim ekonomske dimenzije, sporazum odražava i strateški interes Bruxellesa da diversificira trgovinske i opskrbne tokove izvan euroatlantskog prostora. U trenutku kada rat u Ukrajini, energetska kriza i protekcionističke mjere SAD-a destabiliziraju globalne lance opskrbe, Indija se pokazala kao partner s kojim je moguće razvijati dugoročne i predvidive trgovinske odnose. Sporazum omogućuje Uniji smanjenje ovisnosti o pojedinim tržištima poput kineskog i američkog, dok Indiji otvara pristup proizvodima i tehnologiji visoke dodane vrijednosti, čime se potiče modernizacija industrije. U širem kontekstu, dogovor ilustrira trend multipolarnoga globalnog poretka, u kojem EU traži pouzdane partnere izvan transatlantskog bloka kako bi smanjila rizike od političkih i ekonomskih turbulencija u lancima opskrbe, dok Indija koristi sporazum za jačanje svoje međunarodne legitimnosti i utjecaja u trgovinskoj diplomaciji.
U tom kontekstu Bruxelles jača veze s ključnim akterom, jednim od najsnažnijih gospodarstava u svijetu kako bi diversificirao trgovinske i strateške odnose, dok New Delhi zadržava svoju stratešku autonomiju i balansira između zapadnih partnera i Moskve. “Ključno nam je bilo uspostavljanje i sigurnosne povezanosti, kojom Indiju postupno odvajamo od Rusije. Znamo da se Indija tradicionalno oslanjala na ruske dobavljače u obrambenoj industriji i bila visoko ovisna o njima. Ovime stvaramo veze s EU-om, što je presudno za jačanje naše sigurnosne autonomije i partnerstava s pouzdanim saveznicima”, kazala je Zovko.
Sporazum se tako uklapa u niz europskih inicijativa usmjerenih na smanjenje strateških ovisnosti u uvjetima pojačanih globalnih napetosti. Picula ga je nazvao snažnim ekonomskim projektom i strateškim odgovorom na promjene globalnog poretka.
Nišni i specijalizirani
“Osim što je riječ o najvećem sporazumu o slobodnoj trgovini koji je EU ikada sklopila i koji otvara tržište od 1,45 milijardi ljudi i smanjuje carine za čak 96,6 posto izvoza EU-a u Indiju, jednako je važna njegova strateška dimenzija. Sporazum pomaže EU-u u diversifikaciji trgovinskih i opskrbnih lanaca, jačanju strateške autonomije te smanjenju ovisnosti o pojedinim partnerima, u kontekstu odnosa s Kinom i sve nepredvidljivih odnosa s SAD-om”, rekao je Picula.
Hrvatske tvrtke mogle bi biti, ako povuku pametne poslovne korake, među dobitnicima sporazuma, s obzirom na povećani pristup indijskom tržištu i smanjenje carinskih prepreka za izvoz industrijskih i prerađivačkih proizvoda. Zvonimir Viduka, direktor tvrtke Altpro i član Upravnog odbora udruge Hrvatski izvoznici, vjeruje kako za našu zemlju najveće poslovne prilike leže u sektorima infrastrukture, strojarstva, željezničke opreme, ICT-a i industrijskih rješenja, ali i u farmaciji, kemiji i prehrambenim proizvodima poput vina i maslinovog ulja.
“Riječ je o područjima u kojima imamo znanje, reference i visokokvalitetne proizvode, a upravo takva rješenja Indija traži jer ulaže velika sredstva u modernizaciju i infrastrukturu”, kazao je Viduka i dodao: “Iskustva s indijskog tržišta pokazuju da su, kada se jednom ostvari suradnja, narudžbe redovite i u velikim količinama, a projekti dugoročni. To daje stabilan prihod i omogućuje dugoročnu prisutnost hrvatskih tvrtki.”
Potpuna implementacija sporazuma s Indijom donosi veću konkurenciju na europskom tržištu, osobito u sektorima u kojima Indija već ima snažnu proizvodnu bazu i niže troškove, poput tekstilne i lake industrije, kemikalija te generičke farmacije, naglasio je Viduka. Hrvatska je u 2024. u Indiju izvezla robe u vrijednosti od 28,3 milijuna eura, uz znatno veći uvoz od 194,9 milijuna eura, što upućuje na snažan trgovinski deficit.
“Izvoz je pritom koncentriran u industrijskim segmentima poput električnih strojeva i opreme, farmaceutike, specijaliziranih strojeva, energetskih komponenti i ICT rješenja”, rekao je Odrčić, koji je uz to naglasio kako postoji i snažna investicijska dimenzija sporazuma.
“Zaliha izravnih ulaganja EU-a u Indiji procjenjuje se na oko 140 milijardi eura, dok indijska ulaganja u EU iznose oko deset milijardi eura, a u Indiji posluje oko 6000 europskih kompanija. Dodatna liberalizacija mogla bi potaknuti nova ulaganja u digitalnu infrastrukturu, zelenu tranziciju, istraživanje i razvoj te mobilnost radne snage. Za Hrvatsku će iskorištavanje tih prilika zahtijevati ubrzanje ulaganja u produktivnost, jačanje internacionalizacije poduzeća te snažnije povezivanje obrazovnog, istraživačkog i industrijskog sustava”, istaknuo je Odrčić. Knežević pak naglašava kako hrvatske kompanije i poduzetnici teško mogu konkurirati veličinom, ali mogu kvalitetom, specijalizacijom i fleksibilnošću. Sporazum izjednačava carinske uvjete za sve tvrtke iz EU-a, čime se otvara prostor upravo za nišne i specijalizirane proizvođače, u čemu hrvatske tvrtke imaju prednost.
“Najveći izazovi bit će snažna konkurencija, složenost indijskog tržišta i potreba za lokalnim partnerima. Iako se carine znatno smanjuju, uspjeh će ovisiti o pripremljenosti tvrtki, poznavanju tržišta i dugoročnom pristupu”, izjavila je Knežević. Pozvala je na aktivno informiranje poduzetnika i jačanje gospodarske diplomacije.
Osim brojnih prednosti koje sporazum donosi, postoji i strah kako će njegovi rezultati biti asimetrični, točnije, da će gospodarski benefiti biti koncentrirati u velikim industrijama zapadnih članica EU-a, dok će manje ekonomije poput hrvatske ostati na marginama. Picula rizik ne negira, ali naglašava kako se otvaraju mogućnosti i za manje države članice, posebno u poljoprivredno-prehrambenom sektoru i kroz zaštitu oznaka zemljopisnog podrijetla.
“Sporazum je poglavito usmjeren na jačanje stabilnosti i otpornosti europskih lanaca nabave, a suradnja s Indijom omogućuje diversifikaciju izvora opskrbe i smanjenje pretjerane ovisnosti o pojedinim tržištima. Time se jača gospodarska sigurnost EU-a. Iako svako otvaranje tržišta nosi određene rizike, u ovom slučaju koristi diversifikacije i jačanja strateške autonomije nadmašuju potencijalne negativne učinke’’, zaključio je Picula.
(Poslovni dnevnik)