Premali smo da bismo si bili primarno konkurenti, trebamo zajednički tehnološki iskorak
Siniša Krajnović, novi čelnik Ericssona NT-a u prvom javnom nastupu iznio viđenje razvoja EU-a i Hrvatske.
Prvi svoj javni nastup pred auditorijem FER Connecta u Zagrebu imao je Siniša Krajnović, novi predsjednik Uprave Ericssona Nikola Tesla. Okupljanje nekadašnjih studenata uglednog zagrebačkog fakulteta pred više od 250 ljudi u dvorani D1, bio je logičan izbor jer je Krajnović, doktor znanosti, i sam FER-ovac. Kako je rekao, rano je još za predstavljanje planova koje ima s Ericssonom, no sasvim je jasno izložio svoje viđenje razvoja Europske unije i Hrvatske u kojem bi se okviru razvijala i tvrtka u kojoj je počeo svoj profesionalni put 1994. i koju sada vodi.
Svoj karijerni put ukratko je opisao uoči prezentacije “Tehnologija i konkurentnost: Europa i Hrvatska u utrci za budućnost” u kojoj je zapravo sublimirana analiza koju je napravio s kolegama iz analitičke kuće McKinsey, a iz koje je došao na mjesto čelnika ENT-a. Glavninu karijere proveo je u korporaciji Ericsson. Bio je izvršni potpredsjednik za Sjeveroistočnu Aziju, gdje je vodio poslovanje na najnaprednijim 5G tržištima u svijetu. Također, među ostalim visokim rukovodećim pozicijama, imao je i odgovornost za vođenje globalne R&D organizacije od 15 tisuća razvojnih inženjera. Osim u Hrvatskoj, radio je u Švedskoj, Kini, Japanu, Irskoj, Mađarskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, po čemu je vjerojatno jedinstveni poslovni lider u nas u ovom trenutku.
Kao osnovni problem Europe, pa i Hrvatske, vidi ulaganja u istraživanje i razvoj što je obrazložio konkretnom brojkom…
“Američke kompanije, s prihodima većima od milijarde eura godišnje ukupno, u nove investicije, istraživanje i razvoj ulože ukupno više od 700 milijardi eura više nego istovjetne europske kompanije – ukupno. I u Europi se ulaže više svake godine, ali u Americi je ta progresija veća i 2022. godine razlika je dosegnula 700 milijardi eura”, istaknuo je Krajnović.
Taj investicijski jaz primarno se odnosi na tehnološki i energetski sektor.
“Europa bi trebala brzo donijeti odluku koji su joj sektori od strateške važnosti i u koje će se uložiti maksimum truda i sredstava. U Kini su, primjerice, spremni uložiti i 100 milijardi dolara u sektor za koji procijene da je dugoročno strateški značajan, da bi u njemu bili vodeći za deset godina. Za ubrzanje napretka i osiguranje dugoročne konkurentnosti Europe bilo bi nužno unaprijediti usklađenost odluka i koordinaciju ulaganja”, kaže.
Isticao je nekoliko puta da sadašnje gospodarske sile, što Sjedinjene Države i dalje jesu, sada je tu i Kina, cijene Europu, no primarno kao tržište. Produktivnost je još jedan veliki problem koji pogađa konkurentnost Europe. Ona je u porastu u SAD-u, dok u Europi stagnira već više od 20 godina. Iznenađenje dolazi iz susjedstva jer Europska unija po produktivnosti lovi Turska.
Regulacija je dobra, ali ne i prereguliranost, smatra novi šef ENT-a ilustirajući to primjerom da je od 2019. EU uvela četiri puta više regulatornih pravila od SAD-a. Istodobno ulaže tek jedan posto BDP-a u industrijske politike, dok Amerika i Kina investiraju dva do pet posto. Vanjska trgovina na koju se Europa stoljećima oslanjala danas nije više tako pouzdan izvor prihoda, a Unija je lider u tek četiri od 14 tehnološka sektora.
Zanimljiv ste primjer povratka u kompaniju, nekako se čini da jednom kada se iz domaćih tvrtki ode u neku drugu karijeru to nije slučaj. svakako je ponuda za povratak bila nešto što se ne odbija - jeste li se i sami iznenadili?
"Iskreno, uvijek sam ostao povezan s Ericssonom Nikolom Teslom, u kojem sam 1994. započeo svoj karijerni put, kao i s mnogim kolegicama i kolegama iz kompanije, pa mi je ponuda za povratak u ENT bila iznimno zanimljiva. Razgovori su trajali neko vrijeme i bili su vrlo strukturirani. Za mene je to bio trenutak kada sam osjetio da iskustvom mogu donijeti vrijednost kompaniji i doprinijeti da u vremenu brzih tehnoloških promjena ENT dodatno osnaži utjecaj na tržište, industriju i zajednicu."
Radili ste u ENT-u pa karijeru nastavili u samom Ericssonu na međunarodnoj razini. Što mislite da treba prenijeti u Zagreb s te međunarodne razine?
"Globalno okruženje uči kako povezati različite perspektive i brzo reagirati na promjene. ENT je kroz svoju tradiciju dugu više od 75 godina pokazao veliki transformacijski kapacitet, a i važnost usvajanja međunarodnih poslovnih praksi i standarda. Jačanje inovacijskog potencijala, snažnije povezivanje i suradnja svih dionika ekosustava, od akademske zajednice, gospodarstva i institucija te orijentiranost na korisničko iskustvo čimbenici su za koje držim da donose dodatnu vrijednost za organizacije i društvo u cjelini."Uobičajeno je pitanje kako zadržati stručnjake. Čak tome pomaže sadašnja kriza nekih velikih gospodarstava, poput njemačkog, gdje je ipak nešto lakše konkurirati domaćim kompanijama što se uvjeta tiče. Imamo li, međutim, dovoljno stručnjaka za vrijeme u kojem tehnologija ‘vuče’ praktično sve? Je li nam obrazovanje na odgovarajućoj razini? I sami ste predavač na dvije poslovne škole…
"Zadržavanje stručnjaka uvijek je izazov, neovisno o gospodarskim okolnostima. Kriza u nekim velikim ekonomijama može olakšati konkurentnost domaćih kompanija, ali dugoročno rješenje je ulaganje u ljude. Imamo talentirane stručnjake, no tehnologija se razvija brže nego ikad, pa obrazovni sustav mora biti agilniji i bliži industriji. Obrazovanje mora biti dinamično, interdisciplinarno i usklađeno s potrebama tržišta. ENT je partner u tom procesu – kroz suradnju sa sveučilištima i fakultetima kao i kroz mentorstva i projekte koji mladima daju priliku da se razvijaju. To je jedini način da kao društvo i gospodarstvo ostanemo konkurentni."Po iskustvima i znanju koje imate u području strateškog konzaltinga, što smatrate kao najveće izazove u bliskoj budućnosti pri čemu se upravo 2026. ističe kao prijelomna na više razina?
"Vrijeme pred nama donosi nekoliko ključnih izazova: prilagodbu na nove tehnologije, jačanje otpornosti u nestabilnom globalnom okruženju i kontinuirano ulaganje u razvoj kompetencija i talenata. Sve to traži strateško planiranje, ali i hrabrost za donošenje odluka. Najveći izazov vidim u sposobnosti kompanija da ostanu agilne, da brzo prilagode poslovne modele i istovremeno zadrže fokus na ljudima. Tehnologija je pokretač, ali bez jasne strategije i kulture inovacija, ona ne donosi vrijednost."Živjeli ste u Zagrebu, Europi, Aziji. Sada su razlike veće nego ikada. Gdje su po vama najveće, zašto Azija tako snažno grabi naprijed i ima mogućnost ekonomskog utjecaja kojemu ne može odoljeti niti EU?
"Iz svog iskustva zaista mogu potvrditi da su razlike danas veće nego ikada. U Aziji, posebno u zemljama koje prednjače tehnološki, postoji iznimno visoka razina ambicije, agilnosti i spremnosti na promjene. To je kultura u kojoj se odluke donose i realiziraju iznimno brzo. Usmjereni su na znanost, tehnologiju i obrazovanje te istodobno značajno investiraju u infrastrukturu, digitalizaciju i razvoj talenata. Industrije poput telekomunikacija, umjetne inteligencije, poluvodiča i energetike ondje imaju snažnu potporu i jasne ciljeve. Europa, uključujući i Hrvatsku, ima snažnu tradiciju, institucionalnu stabilnost i kvalitetu života, ali poslovni ciklusi su sporiji, a regulacija kompleksnija. To ima svojih prednosti, ali i ograničenja u kontekstu globalne utrke u inovacijama. Europa mora i može pronaći način kako zadržati konkurentnost kroz inovacije i partnerstva."